Susan Reynolds (1929-2021)

Britanska historičarka Susan Reynolds umrla je 29. jula 2021, nakon kraće bolesti. Svjetsku slavu je stekla knjigom ”Fiefs and Vassals: the Medieval Evidence Reinterpreted” iz 1994 godine. Ova knjiga je rasplamsala debatu među historičarima srednjeg vijeka kao ni jedna druga, a njen najšokantniji zaključak je da feudalizam, kakvog poznajemo, nije u srednjem vijeku ni postojao. U nastavku, nakon kraćeg biografskog osvrta, detaljnije ću se osvrnuti na ovu knjigu i brojne reperkusije koje je ostavila.

Susan Reynolds je rođena 1929. godine, a diplomirala je na Oxfordu kao arhivarka u Middlesex County Record Office, a zatim je provela sedam godina u Victoria County History (1952-1959). Nije nikada doktorirala historiju. Predavala je u Christ Church School u North Finchleyju, a historiju u Queens College Harley Street London od 1960. do 1964. Poslije prelazi na Lady Margaret Hall gdje je predavala historiju. Gostujući profesor bila je na Dartmouth Collegeu 1986-1987. Od 1987. bila je počasni saradnik Instituta za historijska istraživanja u Londonu. Od 1993. članica je Britanske akademije (FBA) i Kraljevskog povijesnog društva (FRHistS). Objavila je brojne studije iz oblasti društvene, političke i pravne historije Zapadne Evrope.

Rijetko je koja tema u medijevistici bila podvrgnuta izmjenama i reinterpretacijama kao što je to slučaj sa feudalizmom. Reynolds je naše predstave o feudalizmu okrenula naglavačke. To je najbolje predstavio Steffen Patzold profesor srednjovjekovne historije i pomoćnih historijskih nauka s Univerziteta u Tübingenu u posljednjem sintetičkom osvrtu na feudalizam na njemačkom govornom području (Das Lehnswesen, C. H. Beck, München 2012): “Neko ko čuje riječ ‘feudalizam’ pomišlja na društvenu nejednakost u ‘mračnom srednjem vijeku’, na zle gospodare i siromašne seljake, na izrabljivanje i nasilje. Pa čak i školski udžbenici prikazuju neslobodne seljake kao bazu ‘srednjovjekovne feudalne piramide’. Sve su to besmislice! Predstava piramide je obmanjujuća. Sa seljacima lena imaju malo, a sa sužanjstvom i izrabljivanjem ništa zajedničkog; i ona nisu institucije koje su sa srednjim vijekom nestale. (preveo N. Rabić)”

Decenijama je ovaj izraz, svima poznat još iz školskih klupa, kao ni jedan drugi aspekt srednjeg vijeka bio predstavljen kao jasan, baziran na pouzdanim činjenicama. Do sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća činilo se da su temeljna pitanja riješena i da je studija Belgijanca François-Louisa Ganshofa (1895-1980) iz 1944 sa naslovom ”Qu’est-ce que la féodalité” zaokružila dotadašnja istraživanja na studiozan i pregledan način. Međutim nakon Reynoldsine knjige historičari su počeli da raspravljaju o temeljnim načelima o kojima je važio jedinstven konsenzus, poput pitanja: kada i kako su lena nastala? kakvu su ulogu vršila u srednjem vijeku? kako je izgledao odnos između lenskog gospodars i vazala? Pa čak da li je uopće feudalizam postojao u srednjem vijeku?!

Nedavno su njeni najznačajniji radovi o feudalizmu, uključujući i brojne rasprave objavljeni u prestižnoj ediciji Variorum Collected Studies pod naslovom ”The Middle Ages Without Feudalism. Essays in Criticism and Comparison on the Medieval West.” U njima je autorica uglavnom zadržala stavove koje je na tu temu imala od ranije pokazujući da je pomno pratila debatu koja se zbog njenih stavova pokrenula. Iako se ne možemo u potpunosti složiti sa svim smjelim hipotezama koje je ova odvažna medievsitica iznijela, ipak dužni smo joj zahvaliti što je pokazala da se teme o kojima se naizgled nema ništa puno reći mogu uz odgovarajuću interpretaciju na potpuno novi način sagledati i biti jedan od najpoticajnijih medievističkih pristupa. To uostalom pokazuju brojni naučni skupovi i publikacije koje su se zadnjih dvadesetak godina pojavili, a desetine historičara širom Evrope raspravljaju o Reynoldsinim tezama odajući joj na taj način najljepši spomen.

Autor ovih redaka svrstava se u red njenih velikih poštovalaca!

29.07.2021