Izvještaj Milana Kučana o Bosni i Hercegovini 2011.

Izvještaj Milana Kučana o Bosni i Hercegovini 2011.

Borut Pahor, predsjednik Vlade, pozvao je 2010. Milana Kučana da preuzme ulogu posebnog slovenačkog izvještača za BiH. Nakon dužeg razmišljanja, pošto je znao da time preuzima veliku odgovornost, Kučan je pristao. Produbljenom analizom, Slovenija bi mogla doprinijeti konzistentnijoj evropskoj politici prema BiH, kao i ostvarivati mogućnosti da BiH postane faktor stabilnosti i bržeg razvoja cijele regije, bila je njegova ocjena, zbog koje je prihvatio ponudu.

Ključni momenat u njegovoj odluci bila je činjenica da je Vijeće Evrope planiralo posebnu raspravu o situaciji u BiH i o njenoj budućnosti. Izvještaj za predsjednika Vlade pomogao bi da slovenačka Vlada i slovenačka država prije početka te rasprave podrobnije razrade svoje stavove. Slovenija ima, po njegovom mišljenju, odgovornost da pomaže, ako je njena pomoć poželjna, već i zbog toga što je BiH bila najveća žrtva raspada Jugoslavije.

U razgovorima vođenim u BiH, želio je na prvom mjestu utvrditi postoji li i kolika je spremnost ključnih političkih aktera u BiH za temeljitije ustavne reforme koje bi, nakon izbora, državi omogućile veću funkcionalnost i, istovremeno, približile državu procesu integracije u EU.

Pahorova inicijativa bila je posljedica promjena u slovenačkoj vanjskoj politici prema Zapadnom Balkanu. Slovenačkim lijevo-liberalnim poslanicima u Evropskom parlamentu uspjelo je postići krajem 2009. da se ukinu vize za državljane Makedonije, Srbije i Crne Gore, a nešto kasnije i Albanije i BiH. Slovenačka vlada pokušala je, doduše neuspješno, posredovati u sporovima između Srbije i Kosova, pokušala je organizirati i sastanak na vrhu država nekadašnje Jugoslavije o spornim pitanjima. Takvim potezima pokušala je poboljšati sliku Slovenije u očima građana nekadašnje Jugoslavije, a posredno je priznala i da je politika „bijega sa Balkana“ kojoj se Kučan stalno suprotstavljao, pogrešna. Povjerenje koje je Slovenija svojom neprincipijelnom politikom izgubila nakon raspada zajedničke države, bilo je teško ponovno steći. Pored toga su, u taj prostor, kako u ekonomskom i političkom, tako u ekspertnom smislu ulazile druge države, Austrija posebno, a slične ambicije pokazivala je i Hrvatska. Slovenačko približavanje Balkanu bilo je pozitivno i zbog toga što je, zbog teške ekonomske krize, zanimanje za zapadni Balkan i širenje EU drastično opalo.

Vlada je 4. novembra 2010. imenovala Kučana za posebnog izvještača predsjednika Vlade za Bosnu i Hercegovinu.

„Na međunarodnim susretima (nas) često pitaju za mišljenje o pogledima na razvoj susjednih država, posebno kad se radi o miru, blagostanju i budućnosti BiH, kao i dugih naroda i država u tom dijelu Evrope“ obrazložio je Pahor Kučanovo imenovanje na konferenciji za štampu, pa još dodao da Kučan ima „znanje, iskustvo i mudrost, da može i između redova pročitati kakvi su pravi interesi vođa entiteta u BiH.“

Prilikom imenovanja, Kučan je preuzeo zadatak da pripremi poseban izvještaj na osnovu kojeg će predsjednik Vlade oblikovati stavove Slovenije sa kojim će ona nastupati u susretima sa stranim voditeljima. Pahorova očekivanja su bila da će u izvještaju biti „opis razmišljanja posebnog izvještača Milana Kučana o temeljnim nastojanjima koja se odnose na budućnost BiH.“

Odgovori

Predsjednik Republike, dr. Danilo Türk je pozdravio Kučanovo imenovanje riječima da „ideja nije nova, ali je došla u pravom trenutku za novi napor da se BiH pomogne na njenom putu u EU“. Ministar vanjskih poslova, Žbogar je, na sastanku parlamentarnog Odbora za vanjsku politiku 10. novembra ocijenio da je „Kučan, kao politička ličnost, dodana vrijednost koja je veoma prihvatljiva za političke vođe u BiH.“

Kučanovom imenovanju suprotstavili su se u desničarskim političkim partijama. Mlada Slovenija, podmladak vanparlamentarne partije NSi (Nova Slovenija), Pahoru je 8. novembra na svojoj internetskoj stranici prigovorila da Kučanovim imenovanjem samo prikuplja političke bodove, a Kučana su pokušali diskvalificirati ideološkim ocjenama kako, navodno, „spada u muzej komunističke Jugoslavije“, da je politički slijedio i podržavao one koji su sistematski kršili ljudska prava u Jugoslaviji, zatirali medijske slobode, osuđivali ljude na montiranim sudskim procesima, onemogućavali razvoj demokratije u regiji. Kritički su bili i u SDS. Na sjednici parlamentarnog Odbora za vanjsku politiku, pred napadima poslanika SDS, Mire Petka, Kučana je branio i ministar vanjskih poslova Samuel Žbogar.

Uzbuđenje je zavladalo i među srpskim političarima. Predsjednik Srpske demokratske stranke, Mladen Bosić, novinarima u Sarajevu je izjavio da Kučan nije primjerena osoba za taj položaj „zbog istorijskog iskustva u vezi sa raspadom bivše Jugoslavije“, a još žešći je bio premijer Republike Srpske, Milorad Dodik, koji je, za POP TV izjavio da je Kučan za Srbe, „čovjek koji je, zajedno sa Miloševićem i Tuđmanom radio na razbijanju bivše Jugoslavije.“

„Međutim, prijem Kučana kod Bosića i Dodika nije bio leden, upravo suprotno“, sjeća se Špela Furlan, „bio je pun poštovanja, a razgovori su bili detaljni.“

Izvještaj i komentari

Kučan je svoju misiju priveo kraju u tri mjeseca, u februaru 2011. godine. Kao i obično, zadatka se sistematski prihvatio. Imao je više od šezdeset razgovora sa bosanskohercegovačkim, slovenačkim, hrvatskim i evropskim diplomatima iz različitih država, političkim analitičarima, profesorima unverziteta i drugim stručnjacima. Dva puta se sastao i sa vođstvom SOVE. Izvještaj je, ipak, prvenstveno temeljio na njegovom dobrom poznavanju bosanskohercegovačkih odnosa, jer ih je decenijama pratio, neprekidno i pažljivo, poznajući ljude i historiju svakog naroda, njihove jezike, kulturu i običaje, kao i uređenje BiH i promjene do kojih je došlo. Kao pravnik, mnogo vremena je posvetio proučavanju dokumenata i drugih pisanih materijala. Očekivana i najavljena rasprava o BiH, na sastanku vodećih evropskih državnika u cjelini je otpala. Njihovu pažnju su odvukla potpuno druga užarena politička pitanja. O BiH nije ni u pauzi bilo riječi.

Na prijedlog predsjednika Vlade, Boruta Pahora, Kučan je izvještaj predstavio u Briselu, predsjedniku Vijeća Evrope, Hermanu Van Rompuyu, a tri dana kasnije i saradnicima njemačke kancelarke Angele Merkel. Izvještaj je izazvao veliko zanimanje, o njemu je i Kučan razgovarao sa predsjednicima država, političarima, diplomatima, političkim analitičarima i poznavaocima problematike BiH.

Sredinom marta izvještaj je predstavljen na sjednici Odbora za vanjsku politiku Državnog zbora. Na njoj je učestvovao i Milan Kučan, ministar vanjskih poslova Samuel Žbogar i premijer Borut Pahor. Odbor nije donosio nikave posebne zaključke, a iz škrtih izjava njegovih članova je vidljivo da su se članovi Odbora slagali sa Kučanovim ocjenama.

Kučanov izvještaj je brzo postao predmet špekulacija i političkog ocjenjivanja. Tome u korist išla je i činjenica da izvještaj nije bio javno objavljen, pa mu se moglo pripisati šta je kome palo na pamet.

O Izvještaju Kučan je rekao:

„Izvještaj sam pripremio na osnovu dogovora sa predsjednikom Republike, predsjednikom Vlade RS i ministrom vanjskih poslova (MIP). Namijenjen je promišljenim pripremama Slovenije prije evropskog skupa o Bosni i Hercegovini (BiH). Po dogovoru, izvještaj sam napisao kao povjerljiv, što znači da nisam upotrebljavao „diplomatski“ rječnik, niti sam posvećivao pažnju uravnoteženju svojih ocjena sa dostignućima, koja su rezultat dugogodišnjih intenzivnih napora različitih činilaca u BiH i međunarodne zajednice (MZ). Zanimali su me samo problemi.

Izvještaj sam pripremio na osnovu brojnih razgovora sa predstavnicima bošnjačke, srpske i hrvatske političke elite, predstavnicima civilnog društva, akademskih krugova i međunarodnih organizacija u BiH, posebno sa OHR, sa poznavaocima odnosa u Sloveniji i, na osnovu uvida u brojne dokumente, u novembru i decembru.. Veoma su mi pomogli profesionalna ekipa Ministarstva vanjskih poslova i ambasador RS u BiH, sa svojom ekipom.

Osnovna konstatacija koju je moguće izvesti iz razgovora i na osnovu obavljenih analiza je da je period od posljednje četiri godine za BiH potpuno izgubljeno vrijeme, a da će nastavljanje status quo značiti nenadoknadivi gubitak za privredni i socijalni razvoj i zaostanak u svim pogledima za državama u neposrednom susjedstvu. Zadržavanje status quo ne omogućava razvoj i blagostanje BiH, ugrožava njenu stabilnost i mir, kao i stabilnost na jugoistoku Evrope. Potpuno ozbiljno i sa svim posljedicama, postavilo bi se pitanje smislenosti opstanka države.

Za razliku od brojnih ocjena, posebno u međunarodnim krugovima, potpuno sam uvjeren da se razmišljanja o budućnosti BiH ne može zatvoriti u okvire u kojima je, takorekuć, zabranjeno otvarati neka, po mom mišljenju, suštinska pitanja, kao što je, naprimjer, ima li Bosna i Hercegovina dugoročno budućnost i, ako ima, kakvi uslovi moraju za to biti ispunjeni. Moja iskustva i zaključci do kojih sam došao na osnovu dugogodišnjeg poznavanja situacije u Bosni i Hercegovini govore mi da je potrebno, pri promišljanjima o budućnosti Bosne i Hercegovine, poći od krute realnosti, takve kakva je, a ne od fiktivnih stanja, jer samo tako se mogu rješavati sada realno postojeći problemi ljudi, bez ambicije da se stvari mogu riješiti unazad.

U glavnom dijelu izvještaja donosim ocjenu odnosa i, ukratko, glavne probleme BiH u deset tačaka, bez ambicije da sam obuhvatio sve i razvrstao ih po njihovoj političkoj relevantnosti. Za lakše razumijevanje, ključne misli u izvještaju su posebno naglašene (podebljane), glavne konstatacije su navedene u zaključnom dijelu“.

Šta je Kučan pisao u Izvještaj pogledajte Ovdje

Ovo je odlomak iz knjige Milan Kučan. Prvi predsjednik Slovenije, koju je napisao slovenački historičar Božo Repe. Knjigu je objavilo Udruženje za modernu historiju, i moguće ju je nabaviti slanjem e-maila: umhissarajevo@gmail.com

24.04.2021

Komentari

Samo registrovani korisnici mogu komentarisati. Prijavi se!

Nema komentara.